Nije lako biti vodič

Svatko se od nas imao priliku prvi put susresti s nečime na ovome svijetu. Tako se i svaki planinar u nekom trenutku prvi put uputio planinarskom stazom i prvi se put s pravom smio nazvati planinarom. Kad se dogodi taj prvi planinarski korak, važno je da u nama ostane pozitivan dojam i osjećaj sigurnosti. To je umnogome tako ako smo u planine prvi put pošli u dobrom i pouzdanom društvu. Zbog toga se osjećaja svi i vraćamo planinama, održavajući živima sjećanja na lijepe trenutke. Tu počinje priča o vodičima i vođenju u planinama, o onima koji planinarski doživljaj znaju i mogu učiniti intenzivnijim, a kretanje u planinama sigurnijim.

Vodičem se postaje edukacijom, vježbom i iskustvom. Iskustvo se, dakako, najbolje stječe i razvija vođenjem drugih ljudi. Suština vođenja ogleda se u činjenici da je vodič ponajprije planinar, osoba koja svoje slobodno vrijeme dobrovoljno daje na raspolaganje onima koje vodi. On gotovo uvijek vodi po planinama i gorama na kojima je već bio, bilo kao planinar bilo u izviđanju za turu na koju će voditi druge planinare. Uvijek je spreman suočiti se i s izazovima, koji se prevladavaju karakterom, osobnošću i razumom. To su kvalitete o kojima se ne može mnogo naučiti formalnom edukacijom, već se one razvijaju vođenjem.

Vodič je osoba koja mora znati pružiti odgovore na svakojaka pitanja, pa i ona koja nemaju izravne veze s turom koju vodi. Malokad se vodičima priznaje barem djelomična zasluga za uspješan pohod, ali je gotovo uvijek upravo on najodgovorniji za neuspjeh – čak i onda kad je krivica zapravo negdje drugdje. Vodič je uvijek »nepremostiva prepreka« za one koji dolaze na zahtjevne ture nepripremljeni i neopremljeni. On je »krivac« za previsoke standarde o sigurnosti i ocjenu sposobnosti pojedinih planinara, sklonih samoprecjenjivanju.

Pa ipak, voditi druge, unatoč velikoj odgovornosti, ujedno je nešto najljepše što planinarski vodič može pružiti planinarima. Osim ljepota koje će im otkriti, poput najskrivenijih tajni i vidika koji bi bez njega ostali neviđeni, on će ih upoznati s brojnim usputnim pojedinostima izleta, kako bi planinari istinski uživali u prirodi. Sve je to samo završna slika nastala na štafelaju priprema, organizacije i izvedbe planinarske ture. Mnogo je pojedinosti koje treba usuglasiti i uskladiti, poput planiranja ture i njene satnice, kao najvažnijih elemenata. Treba planirati prijevoz, prehranu i noćenje te voditi brigu o mogućnostima i potrebama planinara. O vremenskoj prognozi i mnogobrojnim mantranjima da Svevišnji osigura dobro vrijeme – ne treba ni govoriti. Svi važni i manje važni prognostički portali vodičima su pristupačni »brzom pretragom« na pametnim telefonima.

Vodičeva naprtnjača priča je za sebe. Ona je »Pandorina kutija« ili bunar bez dna. Nema te potrebe ili nevolje koja planinare može zadesiti a da se u njoj ne nalazi rješenje. Ma koliko naizgled malena bila u odnosu na ono što sve skriva, odaje ju težina. No, vodič mora biti spreman na mnoga iznenađenja.

Spremnost vodiča uvelike ovisi o njegovoj edukaciji i usavršavanju. Prošlo je vrijeme kad je samo iskustvo bilo dovoljno da se nekoga naziva dobrim vodičem. Danas je neminovno sustavno se obrazovati, usklađivati se i surađivati s drugim vodičima te inzistirati na izvrsnosti jer upravo je vodič najistaknutija osoba, ona koja predstavlja planinarski savez i planinarsko društvo, osoba od koje se na izletu najviše očekuje. Vodičem se postaje prema pravilima o obrazovanju, djelovanju i licenciranju, ali i stalnim radom na vlastitom razvoju, uz mnogo dobre volje, strpljenja i upornosti, jer sve su to vrline koje bi vodič trebao imati. Tečajevi i vježbe koje se provode u Hrvatskom planinarskom savezu osmišljene su tako da zahvaljujući njima vodič napreduje u znanju i vještinama. Vodička služba HPS-a njeguje sustav edukacije i usavršavanja vodiča te tako služi kao dobrodošao servis planinarima i njihovim udrugama, početnicima i već iskusnim planinarima.

Iako su vodiči volonteri, koji aktivnost vođenja obavljaju dobrovoljno i amaterski, oni vrlo profesionalno pristupaju svim zadacima koje vođenje stavlja pred njih. Zato imajte povjerenja u vodiča koji stoji pred vama. Budite svjesni zadataka u pripremi izleta koje je već obavio prije no što je stao pred vas te vas pozvao da mu se pridružite i pođete s njim na novi izlet. Znajte da je mislio i na ono o čemu ste vi trebali misliti, ali ste zaboravili. Vaša mu je sigurnost jednako važna kao i vama doživljaj koji očekujete. Budite svjesni da je spreman i voljan pomoći kad se to od njega možda i ne očekuje te da zna predvidjeti probleme i prije no što se oni pojave.

Kako god bilo, biti vodič nije lako, ali nije ni teško jer ne postoje mjerila kojima se može mjeriti zadovoljstvo vodiča. Najbolja mjerna jedinica za uspješnost vodiča zadovoljstvo je vođenih planinara nakon završetka izleta.

Darko Mršnik, Hrvatski planinar 1, 2016., str. 29