Djelovanje planinarskih vodiča

Ne treba posebno isticati da je sigurno i svrsishodno planinarenje jedan od temelja planinarstva. Naše planine predstavljaju idealnu osnovu za razvitak svih planinarskih specijalnosti, pa nije neobično da se u Hrvatskoj organizirano planinarstvo javilo još mnogo ranije nego u mnogim europskim zemljama, te da je tako i danas ono uzor mnogim susjednim zemljama. Isto tako, razumljivo je da je organiziranje izleta i tura temeljna djelatnost planinarskih društava i klubova, a sigurno vođenje planinara neposredan način ostvarivanja te važne zadaće. Prvim hrvatskim planinarskim vodičem smatra se lugar iz Begova Razdolja Jakob Mihelčić koji je još krajem 19. stoljeća vodio Dragutina Hirca i tadašnje planinare po Velikoj Kapeli.

Zbog potrebe za stručnim usavršavanjem i usklađivanjem planinara koji se bave vođenjem izleta i tura HPS je još 1961. osnivanjem stručne komisije postavio temelje Vodičke službe HPS-a. Prvi pročelnik bio je Božidar Škerl, a posljednja desetljeća posebno je obilježio dugogodišnji pročelnik Darko Luš. U proteklih nekoliko godine ostvarene su se raznovrsne promjene u Vodičkoj službi
HPS-a. U mandatu pročelnika Dražena Lovrečeka usaglašen je i donesen Pravilnik Komisije za vodiče HPS-a, koji je na snazi od proljeća 2012. godine. Tada je izabrano i novo vodstvo Komisije za vodiče koje je u kratkom vremenu ostvarilo mnogobrojne akcije kojima je osnažena Vodička služba HPS-a i snažno unaprijeđen rad vodiča u planinarskoj udruzi, čima je njihova uloga dobila veći značaj.

Budući da sva vodička ostvarenja imaju smisla onoliko koliko koristi od njih imaju članovi planinarske udruge i same udruge, važno je i da svi planinari, a posebno oni koji organiziraju rad u planinarskim društvima i klubovima, o tome budu dobro informirani. To je i povod ovog teksta, a i brojnih drugih koji su tijekom ove godine objavljeni u »Hrvatskom planinaru«, na webu HPS-a i drugdje, a do članstva stižu i putem drugih oblika suradnje – predavanja, seminara, vježbi i, dakako, brojnih planinarskih akcija koje vode vodiči HPS-a.

Djelatnošću vodiča upravlja Komisija za vodiče HPS-a. Komisija je tijekom 2012. godine pripremila tri važna akta – Program školovanja u Vodičkoj službi HPS-a, Program osposobljavanja vodiča instruktora i Postupak licenciranja vodiča, koje je u rujnu jednoglasno potvrdio Izvršni odbor HPS-a. Donošenjem tih akata, koji su usklađeni sa standardima vodičke djelatnosti u UIAA, HPS je ostvario sve preduvjete i za formalno potvrđivanje činjenice da se školovanje, usavršavanje i licenciranje vodiča u HPS provodi po međunarodnim standardima koje je utvrdio UIAA što se i ostvarilo 2014. godine.

Članovi Vodičke službe HPS-a su svi članovi osnovnih planinarskih udruga udruženih u HPS-u koji su putem tečaja i ispita u Vodičkoj službi HPS-a stekli neki vodički naziv i značku. Sve se manje i manje događa da organizirane izlete u planinarskim udrugama vode članovi koji se predstavljaju kao vodiči, premda za to nemaju osnove jer nisu osposobljeni niti ovlašteni da se tako predstavljaju niti da druge ljude vode u planinu. Nažalost, još uvijek no u sve manjoj mjeri ima i slučajeva da se, predstavljajući se kao vodiči, neki članovi HPS-a pozivaju na osposobljenost po vodičkim kategorijama koje u HPS-u ne postoje ili na odluke udruga koje za to nisu nadležne.

Ne gledajući samo formalno, nego ponajprije kroz prizmu sigurnosti planinarenja, trebalo bi biti samo po sebi logično i razumljivo da organizirane planinarske izlete u planinarskoj udruzi mogu i trebaju voditi isključivo ljudi koji su za to u HPS-a osposobljeni i ovlašteni – planinarski vodiči. Uvelike se na taj problem odgovorilo uvođenjem akta koji regulira i dodatno objašnjava uvjete organizacije i vođenja tura, izleta i pohoda u HPS-u. Da podsjetimo i pojasnimo, u HPS-ovim aktima već je davno uređeno, a sada i potvrđeno da je vodič »stručno osposobljen i od HPS-a ovlašten član osnovne planinarske udruge«, što znači da se osobe koje nisu školovanjem u HPS-a stekle vodički naziv i koje nemaju licencu HPS-a (ovlaštenje za vođenje koje izdaje Komisija za vodiče) ne mogu nazivati vodičima.

Rad Vodičke službe HPS-a provodi se izravnim djelovanjem vodiča u njihovim planinarskim udrugama ili putem stanica vodiča, stručnih udruga koje djeluju regionalno, okupljajući i usklađujući rad vodiča na svom prostoru djelovanja. Sada u Hrvatskoj ima 12 stanica planinarskih vodiča koje su udružene su u HPS a trinaesta, Dubrovačka je u postupku reguliranja statusa. Odgovornosti, prava, dužnosti i stručna osposobljenost, kao i obuhvat vodičkih naziva u HPS-u uređeni su aktima koje je potvrdio IO HPS-a.

Vodiči djeluju u svojim matičnim društvima, a neki su dodatno organizirani unutar odsjeka ili komisija u nekim većim društvima gdje postoji takav oblik organizacije. Takvi odsjeci i komisije, međutim, nemaju predstavnike unutar Vodičke službe HPS-a, ali mogu imati ulogu u postupku licenciranja vodiča. U svom organizacijskom kontekstu dužni su poštivati akte i odluke HPS-a, među kojima su i akti koji reguliraju vodičku djelatnost, te odluke Komisije za vodiče HPS-a.

U Hrvatskoj trenutno licencu za vođenje ima oko 800 planinara i penjača, a plan je Komisije za vodiče obučiti još. Stoga pozivamo sve zainteresirane, one iskusne u organizaciji izleta i one koji žele svojim volonterskim radom pridonijeti kvaliteti i sigurnosti boravka planinara u prirodi da nam se jave, izraze svoje želje i potrebe te putem sve kvalitetnijih i priznatijih načina školovanja u HPS-u i ostvare naziv vodiča i licencu za vođenje.

Dorijan Klasnić, Hrvatski planinar, 2012, br. 11